KOLUMNA: (Da li je) Bileća postala grad slučaj?!

Da je neko Bilećanima krajem 80-ih rekao da će njihov grad 30ak godina kasnije biti ovo što je danas, vjerovatno bi bio shvaćen kao vrlo humorističan ili psihički i ne baš “čist” lik.Ipak, Bileća je danas ono što nikada nije smjela, ali ni htjela da bude, zadnja rupa na sviralu, prolazna stanica, zgarište lijepih uspomena i fabrika ružne budućnosti!Nekada se čovjek u problemu hvata za slamku spasa nadajući se da će ta slamčica izdržati, ali djeluje da Bileća nema više ni tu slamku, niti ima ko da je pruži.Potencijal je pretvoren u otežavajuću okolnost, jak karakter hrabrih u odlučnost za odlaskom, a višegodišnja disfunkcionalnost Bilećane je uspavala, pa kao da nisu ni svjesni da je voda došla do grla.Vječito se govori o turizmu kao “velikom potencijalu”, rješenju za sve i nesvakidašnje velikom za tako malo mjesto. Gledajući samo taj aspekt mogla bih “kukati” dva sata. Možda ga i ima, ako bi turistička ponuda činila opciju npr “uklanjanje smeća na muzeju”, jer bi ta atrakcija svakome oduzela mnogo vremena, ili ipak da ta lokacija postane nova deponija ili poligon za frustracije nesavjesnih kao sada? Najblaže rečeno, sramotno! Sramotno i za nadležne, sramotno i za one Bilećane koji su uzrok, duša me zaboli svakim novim odlaskom na to divno mjesto i ponovnim razočaranjem kako to više nije.Ili možda opcija za brojanje prolaznika? Ili možda ne? Jer u špici dana, prolaznike bi moglo da broji malo dijete od par godina zato što nam ulice izgledaju sablasno i pusto, kao da smo u paralelnom univerzumu izašli iz scenografije nekog horor filma. Ko je mogao pobjegao je glavom bez obzira…Nema čovjeka na planeti zemlji koji je kroz Bileću prošao da se nije oduševio tim jezerom, ribolovnim potencijalom, tvrđavama, ali očigledno to nikoga nije briga. Nisu ti sadržaji tu od juče, pa nikoga nije bilo briga ni prije 2, ni 5 ni 10 godina.Nikoga nije briga ni što su nam fontane preuzele ulogu kontejnera, što “Bećaruša” nije regionalno poznati sportsko rekreativni centar, što će Staro kino ne daj Bože jednog dana svoje temelje položiti na stadion na kome trenira naša budućnost, naša djeca. Baš nikoga nije briga što se sve to moglo pretvoriti u nešto oku milo i primamljivo, pogotovo ako ste turista.Nikoga nije briga da na silne zemljane površine bude zasađeno neko cvijeće da se ovo mentalno i fizičko sivilo malo oboji.Nikoga nije briga ni za napuštene objekte, i to one oronule, smrdljive, koji su leglo zaraze, prljavštine, smeća…Nikoga nije briga apsolutno nizašta, toliko stvari nikog nije briga, a samo sam se dotakla turizma… A zamislite da pričamo o privredi, ekonomiji, obespravljenima, siromašnima, starima, mladima, sportu…jer ovdje kategorija društva kojoj je dobro ne postoji.Jedino ako je tema nepotizam, štela, e tu nam dobro ide, tu smo najbolji, šampioni, ako treba da našteliš ti moga, a ja tvoga, da ti gurnem ispod ruke da moj prođe prvi, da te zeznem ako ikako mogu… Tu smo olimpijski pobjednici.I zato najbolje je ostati samo na ruglu koje grad fizički manifestuje, a ne otvarati interne boljke jer ćemo shvatiti da je naše mjesto postalo jedan veliki karcinom, za koji nema lijeka, terapije, ili možda ima, ali nema onih koji je znaju adekvatno primjeniti.Zvučaće bolesno, ali Vladimir Gaćinović, Safet Isović, Rade Radović, Golub Kureš… svi ti neki znameniti bilećani danas bi vjerovatno zažalili da su živi u ovakvoj Bileći…Zato, poruka omladini, bježite dok možete, koliko vas noge nose, jer još uvijek možete, a ako vas ovo sivilo u sebe uvuče postaćete ono što smo svi mi koji ovdje sada tavorimo, produkti tuđih ličnih ciljeva, politika, nerada, nestručnosti, lažnih obećanja, zarobljeni u jednom gradu slučaju, koji je postao državno slijepo crijevo koje samo 2 puta u 4 godine bude velika pozorišna scena za bacanje političkih fora.Kao što rekoh, bježite! Samo ne zaboravite, struja je poskupila, pa ko zadnji izađe neka ugasi svjetlo, jer će i to neko morati da plati.Bilećo moja, izdrži! Kolumna: S.K.