Milanka Kovačević o “tišini” u jeku predizborne kampanje u Hercegovini

“Ni po babu, ni po stričevima” je njen stil pisanja. Slobodni građani Hercegovine je smatraju objektivnim novinarom i njoj se vjeruje. Piše o svim problemima društva i o onima koji nesavjesnim radom isto guraju u sunovrat. Njeno je oružje pero, a pancir istina. O začuđujuće tihoj kampanji koja se vodi u Hercegovini pred izbore 2. oktobra, što se ne može reći ni za jednu prethodnu od uvođenja višestranačja govori ugledni novinar i dobar poznavalac prilika u ovom dijelu Republike Srpske Milanka Kovačević.

“Opšti utisak je da je u Hercegovini predizborna kampanja tiša nego prethodne. Doduše, lokalni izbori se u mjestima kao što je Gacko uvijek više osjete nego što je to slučaj sa ovim drugim. Ipak, čini mi se da je nezainteresovanost ljudi od ciklusa do ciklusa sve izraženija. Kao da se dešava u nekoj drugoj zemlji i nekim drugim ljudima. Ključni razlog za to je što skupštine nemaju stvarnu političku ulogu već su pretvorene u tijela za verifikaciju i legalizaciju partijskih dogovora. Dakle, možda narod odlučuje o sastavu (mada bi se o tome moglo polemisati), ali skupštine (i NS RS i PS BiH) odavno nisu izraz narodnih težnji, niti se tu čuje glas naroda. Mada svi govore da su drugačiji, ljudi osjećaju da se stranke manje-više vode istim rezonima, ideala nema niti opšteg interesa. Zato se i većina birača vodi nekim svojim sitnim ciljem i interesom. Čini mi se da će se prije birati “manje zlo” ili “glasati protiv” nego što će se glasati sa istinskom nadom da će nakon izbora biti bolje. Bolje će biti izabranim poslanicima koji će imati veoma dobra primanja u naredne četiri godine za upitan angažman”.

Kroz Staru Hercegovinu