Pjesma Slavka Peroševića koju vrijedi pročitati
– UMRLA JE EVO I ELIZABETA –
Umrla je evo i Elizabeta
Suze gorke roni polovina sv’jeta
Nebo puno tuge i nad nas se svilo
Najviše je žali Đukanović Milo
Za kraljicom starom, simbolom Londona
Suze gorke roni ” Car svijeh poltrona “
Taj ” kapo di kapi ” i kralj mafijaša
Reče da je ” tuga ” nemjerljiva naša
U srce je vijest pogodila Mila
Isplak’o se više no Čarls i Kamila
Suze gorke lije bez imalo srama
Više žali “Babu ” i od Vilijama
Tužniji – je nego mali Džordž i Hari
Sna na oči nema ovaj lisac stari
Čupa kosu s glave, oči mu crvene
Za kraljicom srce u grudi mu vene
Uz njega su tužni i drugi tajkuni
Što nemaju pojma o engleskoj kruni
Al kad vide kako vođi suze cure
Zaplaču rad reda i radi ” kulture “
I svi tako skupa ” ridaju ” u horu Ponizujuć’
javno časnu Crnu GoruI lažuć’
ogavno pred čitavim sv’jetom
U žalosti da smo za Elizabetom
Njoj gore na nebu neka sude sveci
Za bol što je srpskoj nanijela djeci
Presuda joj mislim neće biti laka
Platiće za patnje naroda Iraka
Platiće za sve tuge i za boli
Za Beograd, Bagdad, Damask i Tripoli
Za Aboridžane i za Indijance
Za afričko roblje vezano u lance
A ti Milo plači suze nek ti teku
Misliš od tog korist izvući ćeš neku
Zar ne vidiš bolan kraj da ti se bliži
Prestani da kukaš, skute im ne liži
Džaba ti je suza da isplačeš tonu
Rok trajanja tvog je proš’o u Londonu
(Perošević)
Kroz Staru Hercegovinu
