Sjećanje na Vinku Pivljanku i njenu ljepotu koja je kroz pjesmu postala vječnost
U Crnoj Gori i Hercegovini ne možeš reći da si bio na veselju, i da se maksimalno proveo, ako nisi u trans pao uz stihove, sada već čuvene pjesme “Bolovala mlada Vinka, rodom Pivljanka”. Ipak, ova pjesma uz koji su se veselile mnoge generacije, i naručivala ” tura više”, u stvari je tužna priča o djevojačkoj ljepoti i njenom preranom odlasku, napisana iz pera njenog brata Momir Koprivice, a prvi put izvedena na Ilidžanskom festivalu narodne muzike 1967. godine. Odmah je u narodu prihvaćena kao hit, a u godinama za nama pjevala su je gotovo sva eminentna imena narodne muzike sa prostora bivše Jugoslavije. Vinka je rodjena u Pivi, u selu Nedajno, u ljubavi Blagoja i Danice Koprivice, obasuta pažnjom dvije sestre i tri brata. U svom Nedajnom odrasta i školuje se, a njemu će se i vratiti čim su joj ljekari konstatirali zapaljenje vena, bolest nazvanu Lupus, inače do sada ne ispitanu. Ona se vraća da kao najljepši cvijet Pive, a o njenoj ljepoti se čulo na daleko, uvene u naručju svoje majke. Na jednom spomeniku u seoskom groblju napisano je ” Ovde počiva Vinka Koprivica – Pivljanka. Jednoj pesmi raduje se duša Hercegovine, baš kao što se i Piva raduje zagrljaju sa Tarom”. Spomenik je dva puta oštećen, usled velikih snijegova u ovom kraju Crne Gore, ali je posle poslednje obnove i dodavanja novog epitaf ostao da prkosi zimi i sluti proljeću.
Ovaj biser narodne muzike, pjesma za sva vremena, evergrin u punom smislu te riječi, relativno mlada, a opet nekako drevno zvuči, iako tugom napisana vječno će slutiti na radost, a prilikom njenog slušanja zamišljaćete sve ljepote Vinkinog rodnog kraja. Jel’ Vinka poprimila ljepotu Pive, ili se Piva uz nju proljepšala ostaće vječna dilema.
Autor: Oleg Šuković
