Zvona slobode povodom Vidovdana u Pridvorici

Autor: Oleg Šuković

Rijeka ljudi slila se danas u Pridvoricu kod Gacka, u selo koje je nestalo u rijeci krvi na Božić 1942. Ubile su ustaše, mahom komšije iz okolnih sela 186 muškaraca, žena i djece, prema zvaničnim podacima, a nezvanično i više od 200, jer u krvavom piru su stradala i neupisana novorođenčad i oni koji su došli Božić da proslave kod svoje rodbine ne sluteći da im je to posljednji.Nisu ostali svjedoci koji bi pričali o ovome zločinu, ali je ostala obnovljena crkva Svetog kneza Lazara i manastir gdje uz pomoć vjernika iz ovih krajeva nikoše konak i dom, a pored njih i zvonik sa koga su se jutros oglasila zvona pobjede, slobode i vaskrsnuća u slavu ovog hrama. Njih više od 200 stradalo je na dan Hristovog rođenja da bi se danas na Vidovdan pričalo o vaskrsnuću i pjevalo u porti hrama i domu, jer smo valjda zato nebeski i besmrtni.

Čitaju danas dvije starine imena stradalih predaka na pločama u hramu, čitaju ne sluteći da gotovo nema srpskog imena a da nije uklesano. Za vrijeme liturgije tišina, prestaje i cvrkut ptica, molitva drugačija od drugih, jer nas na stradanje podsjeća, a posle litije oko crkve pjesma i radost Vidovdanu, životu i budućnosti. Divna priča iz ovog sela je svjedok da smo živi dok se stradalih, koji besmrtnost uzeše sebi, sjećamo dok se molimo i praštamo.

Kroz Staru Hercegovinu